• Maratoni
• Rekreacija
• Ne propustite
• Uključi se
• Oglašavanje
• Klub bicikl

 

 

Poema o Ceciliji

29.12.2011

Za kraj godine donosimo vam Poemu o Ceciliji, iz legende o kotaču Arthura Waugha, izdane 1897.godine.Sretno u Novoj, na biciklu.

Poema o Ceciliji

Svadba njihova već blizu je, kružila je priča,
biciklom će vozit se kroz život, ko dva golubića.
Hvalila mu je vještine (ah, slatke li hvale).
Cijenila mu svu opremu, od kotača do guvernale.
Jednom ona šapnu: "Dragi, nema druge, znaj.
Biciklom mi ići ćemo u Andover na čaj."   



I krenuše, no Cecilija ni znala nije,
dok je Robert učio, da i ona bolja je no prije.
Niz prvo brdo prestiže ga za dvadeset metara.
(O, Roberte ubrzaj! Koja sudba huda već te usporava?)
A po ravnom vidjela se od nje samo srebrna pruga
i uskoro sasvim nesta iz njegova vidokruga.
Brdo je pred njom. Žustro krenu ona na to sljeme.
Okretala je pedale (u dvostrukoj brzini) cijelo vrijeme.
O užitka! O veselja ta!
Ništa drugo na umu joj od okreta kotača dva.
Sunce žarko sjalo je, nebo se plavješe.
"Vrrr" se kotač glasao; brujaše, pjevaše, letješe.
I brzo poput ptice u Andover je letjela
na trenutak Roberta je sasvim ne htjela.
Tad sjeti se, pokajnički zasta
na teškome brdu na trenutak osta.
S brda pogled prostire se na put što vijuga
no dv'je milje naokolo zvuka niotkuda.
Čekala je, nemir je uhvati, petom o zemlju udari,
bijes proguta, ali ga baš ne sakri.
I okrene natrag kotač sa zlokobnom otmjenošću
i niz brdo tad se sjuri u nevjerojatnu žustroću.

"O, Bože ljubavi, koje bolove žrtva tvoja pati!
No mada si snažan Ti, za milost bi trebao znati."



Četiri milje dalje, na zapadu koji suton već prože
našla je Roberta gdje vozi najbolje što može.
Lice mu bješe ukočeno - mrtvo umorno i bez nijekanja,
činilo joj se da na njem vidi i tragove plakanja.
No s odlučnošću s kojom može da se dići
on prodahće: "Draga, na čaj još možemo stići."
Ona mu reče: "Okreni!" I predvodeći
polako je vozila dok ne stigoše kući.
I prođe kraj njihova kutka, niti je zastala ni prošaptala
te slatke tajne što na rastanku bi mu uvijek izlijevala.
Preko placa se odveze, ni poljubac ne posla
i tada Robert bez radosti osta!

Mislim da je znao koja ga sudbina čeka. Te slijedećeg dana
kad je došla poruka rukopisa mu znana.
 

Bez riječi iznenađenja primio je glas:
"Žao mi je, ne mogu se voziti s tobom večeras."
I samo znam da je nakon kobnog dana tog
svoj teško kupljeni bicikil zaključao stog.
Također znam da je gospođica Brown Cecilija
prošlog tjedna viđena kako biciklija
S gospodinom Watkinsom - mišićav i vitak,
koji je kupio Swift, a radi i za bankin probitak.